Barbara Tomašić

Namjera ovog teksta mi je demistificirati navedeni poremećaj i ohrabriti ljude koji ga nose kao dio svoga životnog iskustva.

Bolje da me nema. Niti to, svejedno je ima li me ili nema. Beznačajno je. Ne mogu se više buditi i ne živjeti. Kao svijeća koja je gotovo potpuno sagorjela, više nema života u meni. Nema zraka, daha, ničega.

Tekst o anksioznosti i paničnim napadima stoji mi već mjesecima nedorađen. Stalno nešto petljam po tekstu, brišem, dodajem i nikako objaviti. I evo, opet se vraćam na tu temu.

Puca mi glava. Migrene. Požderat ću se. Problemi za želucem. Čir na želucu. Hormoni koji divljaju. Štitnjača…