Psihoterapija

Savjetovanje i psihoterapija. Barbara Tomašić, psiholog i psihoterapeut

Psihoterapija je individualizirani proces koji uključuje stručnu podršku i vodstvo u klijentovu procesu upoznavanja i razumijevanja sebe, svojih potreba, simptoma, osjećaja, interpersonalnih odnosa, načina realiziranja sebe i prepoznavanja svrhovitosti vlastitog života.

Ključno je upravo to da je riječ o individualiziranom procesu jer je svaka osoba jedinstvena. Na psihoterapiju dolazi sa svojim setom uvjerenja, obrazaca, životnih iskustava, očekivanja i ciljeva.

Također, svaka osoba ima svoj tempo otvaranja nekih tema, rada na određenim bolnim iskustvima, zastojima i mehanizmima obrane. Dok je cilj da osoba postane zdravija, zadovoljnija i ispunjenija, to se istovremeno čini bez „pritiskanja“ na promjenu. Naglasak je na uvažavanju svega onoga što osoba jest i što je kreirala tijekom godina svoga životnog puta.

Promjena kao rezultat psihoterapije

Može zvučati paradoksalno, ali promjena je rezultat, a ne cilj. Kad izrazimo ono što je bilo zakopano, integriramo ono što je bilo odbačeno, a odbacimo ono neželjeno što smo nosili, postajemo cjelovitiji i  zadovoljniji. ajčešće simptomi nestaju jer gube funkciju koju su imali.

Gestalt psihoterapija

Gestalt psihoterapija kao baza moga psihoterapijskog rada pokazuje se kao odlična platforma za nadogradnju kroz strukturiranije, bihevioralne terapijske pravce (dijalektičko-bihevioralna terapija, kognitivno-bihevioralna terapija) uz dodatak logoterapijskih principa i egzistencijske analize koja pomaže i u temama ljudske patnje, boli, smisla, prolaznosti, preuzimanja odgovornosti za život koji smo dobili. Mjera u kojoj ću kombinirati navedene pravce (u većoj ili manjoj mjeri) ovisi o osobnosti i specifičnostima klijenta, poteškoćama koje ima kao i terapijskim ciljevima.

Unatoč tome što su ljudi zaista sve otvoreniji potražiti stručnu pomoć psihologa i psihoterapeuta, dio njih i dalje dugo odgađa priznati sebi da ima psihičke poteškoće, da su nezadovoljni, neispunjeni, prazni i/ili da jednostavno žele više za sebe i svoj život.

Važno je da govorimo o ovim temama, da javno progovaramo i kreiramo svijet u kojem mentalno zdravlje nije tabu-tema. Vlastite slabosti, ranjenosti, zapetljanosti i psihološke poteškoće nisu izvor srama. Dio su naše ljudskosti i životnog putovanja.

Čini mi se da se najdulji i najmučniji proces odvija upravo u periodu dok osoba ne odluči potražiti pomoć. To unutarnje previranje, pokušaji i pogreške, nadanje da će biti bolje i da je nešto samo faza (a onda često ispadne da nije) zapravo su dio gotovo pa potrebnog procesa da bi osoba sebi priznala da ima problem i da treba pomoć u suočavanju s njime.

Tu počinje naš zajednički psihoterapijski rad.

Kad se obratiti psihoterapeutu?

Ukoliko se jedna ili više navedenih tvrdnji odnosi na vas, preporučam da potražite pomoć psihoterapeuta:

  • Često se osjećam bolesno, iako moj liječnik kaže da je sve u redu sa mnom i medicinske pretrage to potvrđuju
  • Patim od anksioznosti koja ometa moje funkcioniranje u životu
  • Bojim se ispita, zatvorenih prostora, leta avionom i to me ometa u ostvarenju mojih potreba i želja
  • Stalno odgađam stvari u životu (već godinama studiram, kasnim s rokovima na poslu…)
  • Ponekad mi srce jako ubrzano kuca, osjećam da gubim tlo pod nogama ili da ću u tom trenutku umrijeti
  • Često mi nedostaje energije i osjećam se iscrpljeno. Konstantno osjećam da sam nesposobna nositi se i rješavati situaciju u kojoj se nalazim
  • Moja vitalnost i spontanost su nestali, osjećam se depresivno
  • Dogodile su se radikalne promjene u mom životu. Pod iznimnim sam stresom zbog – nezaposlenosti / razvoda/ financijskih dugova/ ozbiljne bolesti/ gubitka voljene osobe
  • U posljednje vrijeme razmišljam o suicidu
  • Opterećena sam svojim izgledom i tjelesnom težinom. Redovito sam na dijetama i stalno se bojim da se ne udebljam. Neovisno o težini, želim smršaviti „još malo“
  • Veza s mojim partnerom me guši
  • Imam poteškoća s kolegama na poslu i zbog toga sam pod svakodnevnim stresom
  • Postoje osjećaji koji me preplave a o kojima s nikim ne pričam; kao npr. o osjećaju srama, mržnje, krivnje, osjećaju da me drugi promatraju ili prate
  • Zbunjen sam po pitanju vlastite seksualnosti
  • Bojim se da sam ovisna o: alkoholu,drogi, hrani, šopingu, ljubavi, kockanju, internetu
  • Bojim se donošenja odluka jer bih mogla donijeti krivu odluku
  • Želio bih ostvariti svoj puni potencijal no ne znam odakle početi